UOČI DANA SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA
Vukovar najkrvavija bitka u Domovinskom ratu
Od 13. do 20. studenoga 1991. godine Vukovar je proživljavao najtragičnije dane svoje obrane. U samo posljednja tri dana, nakon sloma obrane grada, ubijeno je oko 640 ljudi. Tijekom bitke za Vukovar život je izgubilo približno 2400 civila i hrvatskih branitelja, a među žrtvama su bila i djeca.
Posljednji dani obrane Vukovara u studenome 1991. godine ostavili su iza sebe tragediju čije razmjere ni danas nije moguće sagledati bez dubokog poštovanja prema svim žrtvama i njihovim obiteljima. Prema podacima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR), od 13. do 20. studenoga 1991. godine smrtno je stradalo oko 750 ljudi, dok je samo u posljednja tri dana, nakon sloma obrane i predaje posljednje veće skupine hrvatskih branitelja, ubijeno približno 640 osoba.
Te podatke iznio je ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor u razgovoru za Hinu, govoreći o dramatičnim djedanima bitke za Vukovar, ljudskim gubicima i povijesnom značaju obrane grada.
Posebno potresan podatak odnosi se na djecu. Među smrtno stradalima ili nestalima tijekom bitke za Vukovar nalaze se 33 djece i maloljetne osobe. Prema evidenciji HMDCDR-a, u Domovinskom ratu u Hrvatskoj ukupno su smrtno stradale 384 osobe dječje i maloljetne dobi, a gotovo 11 posto njih stradalo je na području tadašnje općine Vukovar tijekom 1991. i 1992. godine.
Među žrtvama i petogodišnja Martina Štefančić
Posebno bolno poglavlje vukovarske tragedije odnosi se na djecu ubijenu i nakon okupacije grada. Kako ističe Ante Nazor, u javnosti se nedovoljno govori o hrvatskoj djeci koju su srpski ekstremisti ubili tijekom 1992. godine na okupiranom području tadašnje općine Vukovar.
Među njima je bila i petogodišnja Martina Štefančić, rođena 1987. godine, koja je ubijena 21. ožujka 1992. zajedno sa svojom bakom Bernardicom.
Brutalno ubijena i masakrirana obitelj Stefanjuk
U Vukovaru su nakon okupacije 01. siječnja 1992. brutalno ubijeni i masakrirani bračni par Miroslav rođ. 1958. i Blanka Stefanjuk (Pataki) rođ. 1961. medicinska sestra iz ratne bolnice i Miroslavov otac, Pavle Stefanjuk rođ.1929. godine.
U travnju iste godine ubijena su i braća Damir Pakšec (1980.) i Dario Pakšec (1976.), zajedno s roditeljima Anom i Stjepanom. U istom razdoblju ubijen je i Franjo Matijević (1975.), zajedno s roditeljima Anom i Jozom.
Prema dostupnim izvorima, tijekom 1992. godine na području Vukovara nesretnim je slučajem, uglavnom zbog aktiviranja zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, smrtno stradalo i troje djece i maloljetnih osoba srpske narodnosti.
Oko 2400 poginulih i stotine nestalih
Prema podacima HMDCDR-a, koji se i dalje provjeravaju i nadopunjuju, tijekom bitke za Vukovar na području tadašnje općine smrtno je stradalo oko 2400 civila i hrvatskih branitelja.
U taj broj uključeno je i 320 osoba koje se vode kao nestale s područja grada. Na području Vukovarsko-srijemske županije nestalih je 446 osoba, dok se na području cijelog hrvatskog Podunavlja traga za 539 osoba.
Nazor naglašava da je obrana Vukovara, zajedno s uspješnom obranom drugih većih gradova u istočnoj Slavoniji, imala strateški značaj za obranu Republike Hrvatske. Uporan otpor hrvatskih branitelja spriječio je agresora da okupacijom cijele istočne Slavonije ostvari povoljne uvjete za daljnje vojno napredovanje prema Zagrebu i ostvarenje velikosrpskih ciljeva.
Prema pojedinim izvorima, kroz postrojbe koje su branile Vukovar, uključujući i Bogdanovce, tijekom opsade prošlo je oko 4000 ljudi. U taj su broj uključeni i pripadnici logistike, liječnici te medicinsko osoblje vukovarske bolnice. Međutim, broj naoružanih branitelja ni u jednom trenutku nije prelazio 1800, odnosno najviše oko 2000 ljudi.
Višestruka nadmoć agresora u ljudstvu i naoružanju
O razmjerima neravnopravne borbe svjedoče i podaci o odnosu vojnih snaga. Radi pružanja vojne pomoći Vukovaru 16. listopada 1991. ustrojena je Operativna grupa HV-a Vinkovci – Vukovar – Županja.
U završnim borbama raspolagala je, ovisno o izvorima, s približno 5300 do 6800 pripadnika, 15 tenkova, 11 oklopnih transportera, 52 topa kalibra od 20 do 100 milimetara, 32 topa većeg kalibra, jednim višecijevnim bacačem raketa i 68 minobacača.
S druge strane, agresorske snage koje su činile JNA, Teritorijalna obrana Srbije i različite srpske paravojne postrojbe raspolagale su neusporedivo većim ljudstvom i naoružanjem. Krajem rujna 1991. u istočnoj Slavoniji imale su više od 60.000 ljudi, dok je sredinom studenoga broj pripadnika JNA i Teritorijalne obrane Srbije premašivao 47.000, uz dodatnih oko 4500 pripadnika lokalnih srpskih snaga.
Raspolažući stotinama tenkova, oklopnih transportera, topničkih i drugih borbenih sustava, agresor je imao izrazitu vojnu nadmoć.
Govoreći o gubicima JNA, Nazor navodi da je izvor iz veljače 1992. spominjao 894 poginula i 5063 ranjena na Sremsko-slavonsko-baranjskom ratištu. General JNA Života Panić, tadašnji zapovjednik 1. vojne oblasti JNA, u listopadu 2001. izjavio je da su na vukovarskom ratištu poginula 1503 pripadnika JNA.
Vukovarska bolnica – simbol humanosti i požrtvovnosti
Posebno mjesto u povijesti obrane grada pripada vukovarskoj bolnici i njezinu medicinskom osoblju, koje je tijekom višemjesečne opsade radilo u gotovo nemogućim uvjetima.
Bolnica je bila izložena gotovo svakodnevnim napadima i razaranju, a liječnici, medicinske sestre i ostalo osoblje danonoćno su zbrinjavali ranjenike i civile, često na granici fizičke i psihičke izdržljivosti.
Nazor ističe kako je njihova požrtvovnost postala simbolom humanosti, solidarnosti i profesionalne odgovornosti u najtežim ratnim okolnostima.
Tragedija okupacije nastavila se odvođenjem hrvatskih branitelja i civila u logore na području tadašnje SR Jugoslavije. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, od 1991. do 1996. godine iz gotovo 90 logora i drugih zatočeničkih objekata oslobođeno je ili razmijenjeno ukupno 7815 osoba.
Od toga je približno 2890 osoba, odnosno oko 37 posto ukupnog broja, završilo u srpskim koncentracijskim logorima tijekom okupacije Vukovara.
Prema procjenama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz te je logore prošlo oko 30.000 ljudi.
Nazor odbacuje tvrdnje da je Vukovar namjerno žrtvovan
Osvrćući se na tvrdnje da hrvatski državni vrh nije želio pomoći Vukovaru i da je grad namjerno žrtvovan, Ante Nazor takve teze odlučno odbacuje.
Ističe kako povijesni izvori ne potvrđuju takve tvrdnje te ih smatra posljedicom namjerno plasiranih dezinformacija u hrvatski javni prostor.
Kao glavni razlog sloma obrane navodi višestruku nadmoć agresorskih snaga u ljudstvu i naoružanju, velike količine streljiva za teško topništvo, oklopne snage i ratno zrakoplovstvo, kojim Hrvatska tada nije raspolagala.
Dodatnu otegotnu okolnost predstavljali su nedostatak streljiva i međunarodni embargo na izvoz oružja i vojne opreme u republike bivše Jugoslavije.
Nazor je izrazio i nezadovoljstvo činjenicom da najodgovorniji za zločine počinjene tijekom razaranja i okupacije Vukovara nisu primjereno kažnjeni. Smatra da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu propustio utvrditi odgovornost najviših struktura JNA, njezine kontraobavještajne službe, krnjeg Predsjedništva SFRJ i srbijanskih vlasti.
Sjećanje na Vukovar i 1725 nestalih osoba
Tragedija Vukovara nije završena njegovom okupacijom. Više od tri desetljeća poslije, obitelji nestalih još uvijek tragaju za svojim najmilijima, a sudbina 1725 nestalih osoba iz Domovinskog rata i dalje predstavlja jednu od najtežih otvorenih rana hrvatskog društva.
Uoči ovogodišnjeg Dana sjećanja na žrtvu Vukovara predstavljena je i prigodna kovanica od dva eura s motivima Vukovarskog vodotornja i rijeke Dunav, kao trajni simbol hrvatskog otpora i stradanja.
U Koloni sjećanja i ove će godine sudjelovati mladi iz svih dijelova Hrvatske noseći bijele majice posvećene 1725 nestalih hrvatskih branitelja i civila.
Vukovar je 1991. godine postao simbol otpora, hrabrosti i obrane hrvatske slobode. Brojke o poginulima, nestalima, zatočenima i ubijenoj djeci nisu samo povijesna statistika. Iza svake od njih nalazi se ljudski život, prekinuta obitelj i sudbina koja nikada ne smije biti zaboravljena.
Z. Dernaj / Foto: Županija.hr