14. svibnja 2026.
OBLJETNICA ROĐENJA PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA
DR: FRANJO TUĐMAN državnik i vizionar, pod čijim je vodstvom hrvatski narod doživio ostvarenje višestoljetnog sna - stvaranje samostalne i neovisne hrvatske države
Danas obilježavamo godišnjicu rođenja dr. Franje Tuđmana, vizionara moderne hrvatske države i prvog hrvatskog predsjednika, državnika pod čijim je vodstvom stvorena o obranjena suverena, samostalna i međunarodno priznata hrvatska država, najznačajnije osobe u Republici Hrvatskoj u 20. stoljeću.
Franjo Tuđman potječe iz seoske obitelji srednjega imovnog staleža. Rođen je u Velikom Trgovišću 14. svibnja 1922. u braku Stjepana i Justine (rođ. Gmaz). Pored Franje obitelj Tuđman imala je još dva sina: Ivicu i Stjepana. Otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik. Majka mu je umrla 1929.kada je Franjo pošao u osnovnu školu.
Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1929. – 1933.), a u Zagrebu Državnu II. mušku građansku školu (1935. – 1939.) te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939. – 1941.), uglavnom se uzdržavajući sam.
Sudionik antifašističkog pokreta od 1941., kao obavještajni časnik. Nakon rata djeluje u Glavnom stožeru JNA u Beogradu, potom na visokim vojno-političkim položajima u Glavnoj personalnoj upravi JNA, Ministarstvu obrane i Generalštabu. Završio studij na Višoj vojnoj akademiji 1957.; čin general-majora stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu.
Osnovao Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967. je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Skupio je opsežnu povijesnu građu i pisao o povijesti Komunističke partije Hrvatske, u kojoj je, nasuprot jugoslavenskom unitarizmu, isticao nacionalnu sastavnicu njezine borbe protiv velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije. Izbačen iz Saveza komunista 1967. i umirovljen.
Povjesničar i disident - osuđen zbog kontrarevolucionarne djelatnosti - revizije jugoslavenske propagande o Sabirnom logoru Jasenovac
1972. je osuđen na dvije godine zatvora zbog "nacionalizma", s obzirom na to da je njegov povjesničarski rad došao u koliziju sa službenom propagandom komunističke Jugoslavije; s odsluženja kazne bio je pušten nakon 9 mjeseci.
Nakon intervjua švedskoj televiziji 1981. ponovo mu je suđeno zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti"; u čemu je osobito bio "kriv" zbog revizije jugoslavenske propagande o Sabirnom logoru Jasenovac, koja je inzistirala na "Jasenovačkom mitu" o preko 700.000 žrtava tog logora; taj izrazito visoki broj žrtava je korišten za de facto demoniziranje Hrvata, čiji je nacionalizam predstavljao najočitiju prijetnju opstanku komunističke Jugoslavije.
Tuđman se usudio prezentirati podatke 1964. godine službeno provedenog popisa žrtava rata u SFRJ, prema kojima je u Jasenovcu smrtno stradalo nekoliko desetaka tisuća ljudi, makar su podatci tog popisa - koji su opovrgavali neke ključne elemente propagande kojima je režim komunističke Jugoslavije opravdavao svoju vladavinu lišenu demokratskog legitimiteta - bili stavljeni do embargo sve do kraja SFR Jugoslavije.
Tuđman je osuđen na 3 godine zatvora, ali je s odsluženja kazne pušten 1983. iz zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, da bi nakon četiri mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja bio uvjetno pušten iz zatvora.
Zagovornik hrvatske samostalnosti pokraj 1980-tih osniva
Hrvatsku demokratsku zajednicu-stranku opasnih namjera
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede
HDZ-a na izborima 1990. godine, izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja demokratskog Ustava 1990., izabran je 1992. godine za predsjednika Republike Hrvatske. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine i preambule Ustava Republike Hrvatske.
Tuđmanov govor u povodu priznanja RH, 15. siječnja 1992.
Dana 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznatom državom, Domovinski je rat bio u punom jeku. Te je večeri prvi hrvatski predsjednik poručio naciji: Današnji dan bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana!
Kao vrhovni zapovjednik, vodio je obranu Hrvatske u pobjedničkom Domovinskom ratu.
Kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija 'Bljesak') te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija 'Oluja'). Iste je godine sudjelovao u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav Republike Hrvatske, čime su ostvarene njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Reizabran je za predsjednika RH 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine.
Ujedinjenje svih Hrvata, neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država
Temelji njegove politike bili su: ujedinjenje svih Hrvata, neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država;ponovni ulazak u srednjoeuropski civilizacijski krug i debalkanizacija Hrvatske; obnavljanje potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, kulture, jezika i povijesti.
Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunarodne javnosti. Oporba ga je kritizirala zbog autoritarnog političkog nastupa i naglašeno stranačke vlasti, uz aferama opterećenu privatizaciju tzv. društvenog vlasništva.
U njegovu čast, kao oblik jedne od najvećih počasti, zračna luka u Zagrebu nosi njegovo ime, kao i mostovi u Dubrovniku i Osijeku.
Uz Stjepana Radića i Antu Starčevića predstavlja simbol i oličenje hrvatske rodoljubne politike. Njegovim odlaskom završile su "zlatne devedesete" u kojima je Hrvatska putem prvih višestranačkih demokratskih izbora i pobjedom u Domovinskom ratu ostvarila devestoljetni san o hrvatskoj samostalnosti.
Susreo se s mnogim svjetskim državnicima, među kojima su američki predsjednici George W. Bush i Bill Clinton, bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, argentinski predsjednik Carlos Menem, ruski predsjednik Boris Jeljcin, kineski predsjednik Jiang Zemin, talijanski predsjednici Francesco Cossiga i Carlo Azeglio Ciampi i drugi. Nekoliko puta se susreo i s papom Ivanom Pavlom II, koji je Hrvatsku posjetio 1994. i 1998. godine.
U novom tisućljeću Hrvatsku je zahvatio val detuđmanizacije i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata,[nedostaje izvor] predvođen trećesiječanjskom vladom na čelu s Ivicom Račanom, predsjednikom RH i bivšim Tuđmanovim suradnikom Stjepanom Mesićem; detuđmanizaciju je potom još nekoliko godina nastavila vlada RH predvođena premijerom Ivom Sanaderom, a potom i Andrejom Plenkovićem.
Hrvatski narod ponosan na velika djela i
nemjerljivo vrijednu ostavštinu dr. Franje Tuđmana
Hrvatski narod s ponosom se prisjećaja datuma rođenja dr. Franje Tuđmana pod čijim smo vodstvom uspjeli stvoriti našu domovinu Hrvatsku, čovjeka koji je ujedinio hrvatski narod. Vrijednosti koje je on svjedočio danas, spominjenjem njegovog rođendana, izuzetno je važno prenositi na generacije koje dolaze.
Uvijek se prisjećamo njegovog velikog djela, a to je ostvarenje tisućljetnog sna hrvatskog naroda o samostalnoj suverenoj Hrvatskoj koji je ostvario u zajedništvu s hrvatskim braniteljima prije više do 30 godina. One vrijednosti koje je dr. Franjo Tuđman zastupao tih 90-tih godina su one vrijednosti koje mi danas živimo.
On je uveo Hrvatsku u zajednici zapadnoeuropskih država, ostvario je Hrvatsku kao međunarodno utjecajnu državu prosperiteta i poštovanja ljudskih prava.
Danas možemo posvjedočiti kako su te vrijednosti koje je on unio i osmislio s hrvatskim braniteljima nešto što ostvarujemo i u današnjem vremenu.
Zlatko Dernaj / Redakcija Županija.hr