Osijek, 25. listopada 2025.
Danas se obilježava 34. godišnjica ustroja 130. brigade Hrvatske vojske Osijek i tim povodom važno je hrvatskoj javnosti prezentirati s kakvim su se izazovima morali suočiti njeni pripadnici u vrijeme kada je slom obrana Vukovara, nažalost, bio realnost.
Legendarna 130. brigada Hrvatske vojske nastala je mobiliziranjem zapovjedništva i 1. bojne, na čijem je čelu imenovan bojnik Josip Pavlinušić, i teritorijalnim preustrojem dijelova ranije ustrojene 106. osječke brigade.
Satnije iz Antunovca, Ivanovca, Ernestinova i Laslova formirale su 2. bojnu brigade na čijem se čelu našao brigadir Stjepan Domjanić izuzetno sposobni i vojno stručno obrazovani časnik, dragovoljac iz Zagreba.
Treća Čepinska bojna 106. brigade, tada postaje 3. bojna, udarna snaga, novo ustrojene 130. brigade HV na čijem je čelu pukovnik Slobodan Tolj.
Kasnije se novom zapovjedi 130. brigadi priključuje još jedna bojna 106. brigade, kao četvrta bojna brigade, sa područja Industrijske četvrti Osijek na čijem je čelu je pukovnik Nikola Kutleša, pa je novo ustrojena 130. brigada s četiri bojne predstavljala respektabilnu snagu južne obrane Osijeka.
Strateški cilj brigade bila je žilava i energična obrana južnih predgrađa i prigradskih naselja bivše Općine Osijek, sprječavanje neprijateljskog prodora na glavnom pravca napada i onemogućavanje presjecanja željezničke i cestovne komunikacijje Osijek-Đakovo i Osijek-Našice te stvaranja obruča oko grada.
Brigada je odlučnim i hrabrim djelovanjem uz stalno organiziranje, ustrojavanje i obuku tijekom borbenih djelovanja pokazala svoje zajedništvo i veliku snagu. Posebno je velik posao bio pred Inženjerijom na postavljanju linija obrane, tada u duljini od preko 30 kilometara, izrade minsko-eksplozivnih prepreka, osiguranja obrambenih borbenih djelovanja i izgradnje skloništa za ljudstvo i tehniku. Na tim mjestima brigada je imala vrhunske časnike, načelnika inženjerije vrsnog organizatora bojnika Zlatka Dernaja i zapovjednike inženjerijske satnije natporučnika Iliju Perišu i kasnije mladog poručnika Pavla Bradarića.
Zapovjedništvo brigade posebno je ojačano smjenom prvog zapovjednika pukovnika Vjekoslava Huđina od sredine prosinca 1991. novim zapovjednikom energičnim pukovnikom Živkom Mijićem iz Zdenaca kod Orahovice već profiliranim i uspješnim časnikom na oslobađanju dijelova Papuka na bojištu u zapadnoj Slavoniji.
Preustrojem zapovjedništva autoritativni načelnik topništva pukovnik Mirko Košćak imenovan dozapovjednikom, brigada je postala sposobna izvršiti sve zapovjedi i zaustaviti napadna djelovanja ispred Ivanovca, Hrastina, Vladislavaca i Čepina što je u okolnostima relativno kasnog ustrojavanja, organiziranja i naoružavanja brigade tijekom neposrednih borbenih djelovanja velikosrpskih okupatora JNA i mobiliziranih srpskih snaga izniman i povijesni uspjeh, zapravo herojstvo, ogroman i nemjerljiv doprinos u obrani Nepokorenog grada Osijeka.
Posebno treba naglasiti veliku sposobnost zapovjednika satnija i vodova iz svih pripadajućih jedinica zajedno s vojnicima koji su tijekom kišne jeseni i hladne zime 1991. godine svojim nesebičnim doprinosom unatoč brojnim žrtvama obranili Osijek.
Povijest će zauvijek pamtiti 63 poginula bojovnika pripadnika brigade i 22 nestala i čak 370 ranjenih, od kojih je 8 teških invalida. Neki od nestalih tijekom ove 34. godine pronađeni su i dostojno pokopani, no za dijelom nestalih i protekom vremena proglašenih mrtvima i nadalje se traga.
Borbeni put brigade završen je 30. rujna 1994. a dio pripadnika je prešao u 3. gardijsku brigadu KUNE, 5. gardijsku brigadu SOKOLOVI i 5. Domobransku pukovniju.
Ovaj kratki osvrt na dio borbenog djelovanja 130. brigade Hrvatske vojske Osijek navodi na zaključak o iznimnoj hrabrosti, zajedništvu, velikom obolu i nemjerljivom doprinosu njenjih pripadnika na južnoj obrani Osijeka i Slavonije.
Poginulim i umrllim pripadnicima brigade neka je vječna slava i hvala.
Domovini vjerni!
Zlatko Dernaj / Foto Heroji Osijeka arhiva